Zašto vičeš?

Da li ste nekad uhvatili sebe kako vičete na decu, ne samo zato što su stvarno preterala, već iz nekih sasvim trećih razloga? Glava me je užasno bolela, kasnila sam sa svim mogućim i nemogućim obavezama, stan je bio u potpunom haosu…

Shvatila sam da „ujedam“ i pre nego što su deca počela da viču i skaču. Za moju živahnu decu sasvim običan dan i takvo ponašanje mi nikad ne bude okidač. Međutim, ovaj put nisam mogla da podnesem vrisku. Počela sam da vičem: „Stišajte se malo! Zašto uvek morate da budete toliko glasne?!“

Usledila je sitnica za sitnicom, a ja sam bila premorena. Šta god da su uradile ili nisu uradile, ja sam vikala na njih. Starija ćerka je došla do mene sa suzama u očima i ljutito me je upitala: „Mama, zašto sad vičeš? Nismo uradile ništa.“

Stala sam. Ostavila sve što sam radila. Kako mi je postavila to pitanje, shvatila sam da nije do njih. Imala sam loš dan. Htela sam da postignem ono što je u tom momentu bilo nemoguće. Htela sam sve da posklanjam, nervirao me je nered. Hiljadu puta pre toga sam imala slične situacije, gde jednostavno nisam mogla da uradim sve ono što sam zacrtala za taj dan.

Izvinila sam se. Objasnila joj da me boli glava i da neću stići da posklanjam. Zamolila sam ih da mi pomognu. Obe su bez reči krenule da sklanjaju nered. Podelile smo obaveze i sve je išlo lakše.

Sigurno ste imali sličnih situacija. Međutim, pre nego što ste okrivili svoju decu za sve ono što niste uspeli, da li ste ih pitali za pomoć? Zar nije bilo lakše napraviti plan i program sređivanja, a onda ostatak dana iskoristiti tako što ćete uživati sa decom?

Šta sam ja uradila? Prestala sam da očekujem previše od sebe. Bila sam realnija. Shvatila sam da sam nervozna kada mi suprug radi drugu smenu i kada sam sama sa njih dve. Nekad , jednostavno, neke stvari sa malom decom nisu moguće.

Ne možete očekivati da ćete srediti kupatilo i usisati ceo stan, ukoliko ste sami sa njima. Zato, ne očekujte od sebe nemoguće stvari. Ima dana kada se deca lepo zaigraju, pa možete da obavite tri puta više. Ima dana kada nećete uspeti ni jednu jedinu stvar. I to je u redu. Kao što mi imamo loših dana, imaju ih i deca.

Dozvolite sebi da Vam stan bude u haosu. Ako vidite da imate i drugih obaveza (učenje sa decom, odvoženje na treninge), odustanite od nečega. Ako ne možete da pobedite perfekcionistu u sebi, zapitajte se da li to sada zaista važno.

Stan će Vam ponovo biti u haosu za 30 minuta uz malu decu. Sudovi će sačekati. Prljav veš takođe. Ono što neće sačekati jeste njihovo detinjstvo i Vaše reakcije u njemu. Da li želite da Vas deca pamte kao uvek ljutu mamu, koja se nervirala zbog nereda i zbog toga vikala na njih? Sigurno to ne želite. Zato, napravite plan, budite realni i utišajte perfekcionistu. Smejte se i igrajte više. U tom slučaju, sigurno nećete pogrešiti.

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor