Naučite dete da se ne obeshrabri baš tako lako

Učimo da vezujemo pertle. Ona gubi živce već posle 10 sekundi: „Ne znam ja ovo! Ne mogu! Nikad neću naučiti! Zašto je to tako teško?!“ Slažemo igračku sa najsitnijim mogućim delovima. I ja, nakon nekoliko pokušaja, jedva uspevam da je spojim. Nezadovoljna, ona odustaje…

Frustracija je deo života, ali svi mi moramo naučiti da se nosimo sa njom. Kada prihvatimo da nas neće zaobići – može postati pokretač, ali ako ne naučimo kako da se borimo sa njom  – ona uveliko narušava naše samopouzdanje. Zato, strpljenje u ruke i pokažite deci kako trebaju reagovati.

Za dete koje još uvek ne zna adekvatno da se nosi sa neuspesima, odustajanje je sasvim normalno reagovanje. Ako želite dobro da ga pripremite za život, pre svega, obratite pažnju kako Vi reagujete kada je gusto i kako ispoljavate svoje nezadovoljstvo i frustraciju. Budite mu podrška. I mi se nosimo sa neuspesima i odustajanjem, iako smo već odrasli. Cilj nije rešavanje problema, već strpljenje, trezveno i kritičko razmišljanje u teškim situacijama.

Znamo da su dečije emocije veoma burne. Kad god se suoči sa negativnim emocijama, naučite ga da napravi pauzu. Mora da zastane i nauči duboko da diše. U tim trenucima se njegov organizam smiruje i počinje trezveno da razmišlja.

Nemojte dramiti. Neka dete nauči da nije sve baš tako strašno kao što izgleda. Ukoliko i Vi krenete da paničite, naučićete ga da reaguje na isti način. Pustite ga da ponekad rizikuje, samo odlučuje o stvarima o kojima može da odlučuje, pitajte ga za mišljenje… Budite inicijator – važno je da isproba sve ono što misli da ne može. Rezultati će ga iznenaditi.

Fokusirajte se na pozitivno. Pokušajte da ne bazirate svoje vaspitanje na konstantnim i upornim kritikama koje će samo sniziti samopouzdanje Vašeg deteta. Poštujte svaki trud i na lep način objasnite detetu šta bi trebalo da popravi.

Ne prenosite mu vlastite neuspehe. Nemojte očekivati da postane lekar, ukoliko ste Vi želeli da završite Medicinski fakultet. Pratite njegove potrebe i želje. Smanjite očekivanja i ne opterećujte ga. To je suviše velik teret za dete.

Ne zaboravite da pohvalite dete. Pratite šta radi i u kom pravcu ide njegova radoznalost. Kad god uradi nešto dobro, pohvalite ga. Neka vidi da cenite njegov trud i želju da nauči nove stvari.

Obratite pažnju na slobodno vreme. Vodite računa da uvek imate vremena da se posvetite svakom detetu. To je ponekad teško, ali potrebno, kako Vaše dete ne bi tražilo negativnu  pažnju. Moraju osetiti da ste prisutni i da učestvujete u igri i aktivnostima kad god možete.

Od samog rođenja negujte bliskost i razgovarajte o svemu. Dete se otvori kad god oseti opuštenost i spontanost. Upoznajte ga sa sopstvenim padovima i neuspesima. Moraju naučiti da niko nije savršen, pa čak ni Vi. Na taj način neće biti perfekcionisti i tražiti od sebe nemoguću misiju.

Kao što ste i pročitali, ništa se ne postiže preko noći. Detetu je potrebna sigurnost i podrška, kako bi pružalo svoj maksimum. Naoružajte se strpljenjem.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor