Da li ste preterano strogi prema sebi kao roditelju?

Iako su Vam ta mala bića sve na svetu i ne postoje reči kojima biste opisali svoju ljubav prema njima – ona Vas istovremeno i izluđuju. Imate osećaj kao da to namerno rade, iako znate da nije tako. Često se uhvatite u sledećim razmišljanjima: „Da li sam ja dobra majka? Zbog čega ne mogu da kontrolišem svoje dete? Izneverila sam je. Zbog čega sam tako reagovala? Zbog čega i dalje nije to naučila?“

Tu sam. U skoro svakom momentu. Dok jedu, kupaju se, igraju, smeju, plaču, šetaju… Tu sam i kad je predivno biti roditelj. Tu sam i kad je teško biti roditelj. Trudim se svim silama. Ponekad čak do iznemoglosti. Sa visokom temperaturom i prehladom, ja sakupljam poslednji atom snage i igram se sa njima. A to radimo svi mi. Osećamo ogromnu grižu savesti kada uradimo bilo šta za sebe. Ako uradimo.

U redu je da, ponekad, kažete NE. U redu je da kažete: „Mama i tata će sad piti kafu. Igrajte se same petnaest minuta.“ Nemojte se osećati loše ukoliko želite da se istuširate, a da Vam ni jedno dete ne bane u kupatilo. Sasvim je u redu da se, povremeno, podsetite izlazaka, romantičnih večera, odlaska u bioskop… Sasvim je u redu što imate hobi koji, apsolutno, nema veze sa Vašom decom (iako nemate kada da uživate u njemu).

Kako biste bili dobar  roditelj, morate se malo i opustiti. Nijedno dete ne želi nezadovoljnu i stalno nervoznu mamu koja ne može da se izbori ni sa čim bez vike. Znamo da ne možete imati sate koji su posvećeni samo Vama, ali pola sata je sasvim dovoljno. Ako imate malo sreće, možda čak i više.

Postavite cilj. Razmislite šta je to što Vas opušta. Nemojte ciljati visoko. Možda će to biti mala dremka, kratka šetnja, sedenje na klupi, čitanje knjige… Neka to bude Vaših pola sata. Šta možete tada da radite? U koje vreme će to biti? Možda kada deca spavaju ili su u vrtiću?

Uzmite pauzu kada Vam je teško. Ponekad će Vam doći da plačete od muke. Pozovite baku ili komšinicu na pola sata. Recite suprugu da Vas zameni malo, čak i kad je premoren od posla. Nemojte sav teret preuzimati na sebe. Prošetajte sami. Provozajte se. Zatvorite oči i slušajte muziku. Pijte kafu i gledajte kroz prozor. Ako ste u mogućnosti, budite u dvorištu.

Prihvatite sebe. Vi ste, kao i svi drugi – pogrešivi. Nijedan roditelj nije savršen. Nećete biti ni Vi. Oprostite sebi greške. Važno je da ste ih svesni i da ih ispravite. Ponekad nećete imati tih pola sata. Ponekad ćete imati čitav sat. Ne gubite vreme na nevažne stvari. Naučite da uživate u životu – svojim načinom, svojim tempom, svojim mogućnostima…

Nemojte zaviditi drugima i razmišljati o prijateljicama koje imaju više pomoći. Vi imate Vaš život i uredite ga onako kako odgovara Vama. Ako baš ništa ne „upali“, znajte da će taj period sa malom decom proći. Ali, verovali ili ne, nedostajaće Vam.

Vežbajte sve to što ste zacrtali. Nećete uspeti iz prvog puta. Ali, budite uporni. Imajte svoje vreme za sebe, čak i kad ste mama male dece.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor