Da li čekate na promenu?

Čudno je to kako mi stalno na nešto čekamo. I žalimo se. Ali, za divno čudo, ne radimo ništa po tom pitanju. Lakše nam je da odemo kod svoje najbolje prijateljice i ogovaramo svoje muževe, nego da sednemo i da razgovaramo o problemu koji se sigurno može rešiti. Lakše nam je da odemo u kafanu i popijemo piće sa drugarom iz detinjstva, nego da budemo bliski sa svojom ženom.

Pasivni smo. Ne trudimo se dovoljno. Ili se ne trudimo u pravom smeru. U većini slučajeva samo tražimo neki izgovor da budemo nezadovoljni. Čega se mi toliko bojimo? Zbog čega ljudi ostaju u lošim vezama i brakovima? Brinu za svoju decu? Plaše se samoće? Materijalne situacije?

Mnogi ljudi prave jednu ogromnu grešku-ne menjaju stvari. Misle da su samo lepo vaspitani, a u stvari su kukavice. Ćute i gutaju. Jer ih je tome neko naučio. A posle nekoliko godina više ne mogu da izdrže sa svojim partnerom i počnu da spavaju na kauču u drugoj sobi. Krišom, kriju se od dece, roditelja, prijatelja…Sve je, KAO, u redu.

Mislite da će Vam neko drugi pružiti bolji život? Mislite da će Vam neko pružiti bilo šta drugačije? Možda u početku. Ali, posle određenog vremena, Vaši problemi će Vas čekati na prvom uglu. I šta ćete tada?

Mnogi parovi nešto podrazumevaju i pretpostavljaju. Smatraju da njihov partner razmišlja isto tako. A u stvari, o tome nisu ni razgovarali. I provedu godine u takvoj situaciji. A onda, „odjednom“ nastupi otuđenost, bespomoćnost, ozlojeđenost, pa čak i mržnja. Nemate pojma odakle se to stvorilo. Ne znate ni u čemu ste toliko pogrešili. Ispitujete svoju prošlost i smatrate da ste sve uradili kako treba. A onda loptu prebacujete drugoj strani. I onda opet kod najbolje prijateljice na čašicu toplog razgovora.

Da li primećujete problem? Ne razgovarate sa svojim partnerom. Nije rešenje u tome da se pokupe stvari i da se napusti sve (osim u nekim situacijama). Većina problema je zaista rešiva. Samo se malo treba potruditi. Na to moraju biti spremne obe strane. Izbacite svoje postojeće predrasude, izgovore, podrazumevanja…

Recite jasno u čemu je problem. Predložite moguća rešenja. Saslušajte drugu stranu. Možda ćete čuti nešto čemu se zaista niste nadali (to je zbog prethodnih predrasuda, izgovora i podrazumevanja). Možda ćete čuti nešto što Vam se neće svideti. Jer, Bože moj, Vi nemate mana. Odakle sad sve ovo?

Budite hrabri. Najlakše je pobeći. Najlakše je ne uraditi ništa i žaliti se. Problem je u tome što, u tom slučaju, pretvarate svoj život u jedno veliko ništa. Samo što to veoma kasno shvatite. Nikom ne ide sve glatko. Za sve dobre stvari se i te kako treba potruditi. Nekad će Vam biti teško. Nekad će biti neprijatno. Ali, ne sećam se da je bilo ko stigao do cilja, bez imalo muke.

Ne čekajte promenu. Budite Vi ti koji će napraviti prvi korak. Probijte led. Niko to neće uraditi umesto Vas. Prestanite da budete veliko dete koje sve odlaže za neko bolje i kasnije vreme. Sada ste tu. Ko zna šta će biti sutra. Nemojte se plašiti. Živite život punim plućima.

Ako treba, recite: „Izvini“. Zašto je toliko teško prevaliti ovu reč preko usta? Ostavite nerešive stvari iza sebe. Već danas sednite sa svojim partnerom i razgovarajte. Ne čekajte da se problemi skupe, pa da ne znate odakle da počnete. Nemojte dozvoliti da budete još jedan par koji popunjava statistiku razvoda. Borite se za Vaš brak. Na kraju krajeva, to je bio Vaš izbor, zar ne?

Nemojte se stideti i plašiti „seoskih priča.“ Posetite stručnjaka. Barem ćete znati da ste uradili sve što ste mogli. Tek tada možete reći: „E, stvarno nije do mene.“ Zaboravite na ljutnju i ponos. Promenite ono što želite već danas! Uhvatite Vašeg partnera za ruku i neka promene počnu!

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor