Vaše dete je bezobrazno i agresivno? Pomozite mu!

Kao roditelj, milion puta ste bili u situaciji kada Vas dete nije poslušalo. Udario je brata, gurnula sestru, uzeo igračku koju ste rekli da ne sme, bacila se na pod u prodavnici jer niste hteli da joj kupite omiljeni slatkiš. Kada malo porastu i počnu da se bune za svaku glupost, ne zna se ko je glasniji – Vi ili oni. Vratite film unazad. Da li ste vikom i agresivnošću postigli bilo šta na duge staze?

Zamislite ovu situaciju. Imate burna osećanja. Morate ih pokazati nekako, a ne znate kako. Zapravo, ne znate ni šta Vas je snašlo. Prvi put ste u toj situaciji. Baš tako je Vašem detetu. Nešto ga je uznemirilo, povredilo, rastužilo, a ono ne zna da Vam kaže, objasni, opiše… Jedina reakcija u tom uzrastu biva nešto što mi tumačimo kao bunt, nevaljalost, bezobrazluk…

Kada je Vaše dete agresivno, ono se suočava sa jakim osećanjima. Ono nije nevaljalo i bezobrazno jer misli da je to u redu. Ono samo još uvek ne ume da shvati svoja osećanja i ne zna zašto je tako odreagovalo. Pomozite mu. Objasnite mu da je agresivno ponašanje neprihvatljivo, ali da postoje drugi načini da ispolji ono što želi.

Pratite dete. Saznajte u kom delu dana je posebno osetljivo. Da li je to zato što mu se spava ili je umorno? Da li mu ne prija odlazak na određena mesta ili provođenje vremena u određenom društvu? Svako od nas ima različite okidače za stres. Po istom principu funkcioniše i Vaše dete. Upoznajte ga i sprečite sve ono što se može sprečiti.

Budite dosledni. Kada primetite da dete radi nešto što ne sme, na primer grize drugu decu, fizički ga sprečite u tome. Recite mu da to nećete dozvoliti i da to nije u redu. Budite smireni i pokažite mu kako treba da reaguje. Ukoliko i Vi budete imali kratak fitilj, pokazaćete mu da je njegovo ponašanje opravdano.

Ne insistirajte da se sve reši odmah. Kao i nama odraslima, i detetu je potrebna pauza kada ima svoju „žutu minutu“. Izdvojte se, pričajte o nečemu što nije vezano za stresnu situaciju. Kada se strasti smire, popričajte sa detetom i ukažite šta to nije uradilo kako trerba.

Dajte sopstveni primer. Ukoliko Vaše dete udari drugo, uvek priđite detetu kome je potrebna pomoć i pitajte kako možete pomoći. Na ovaj način dajete primer kako se treba odnositi prema drugima i da agresivnost i nasilje nisu deo te priče. Naučite dete da saoseća sa drugima.

Imenujte osećanja. U velikom broju situacija dete ne zna šta ga je snašlo. Zbog toga mu možete reći da izgleda uznemireno, tužno ili ljuto. Postepeno ga učite da prepozna sopstvena osećanja. Pomoći će mu kada se sledeći put bude suočilo sa njima.

Dajte svoje primere. Dete mora naučiti da svi mi grešimo. Objasnite mu kako ste i Vi padali dok ste učili da vozite bicikl. Recite mu koliko Vas je ljutilo neko ponašanje deteta i na koji način ste se izborili sa njim. Budite što objektivniji. Vodite računa da svoja iskustva ispričate tako da Vas dete razume, bez obzira u kom je uzrastu.

Zapamtite da je dečija agresivnost uvek poziv u pomoć. Osluškujte potrebe svog deteta. Razgovarajte. Ukoliko još uvek ne može verbalno da se izrazi, pratite njegove postupke. Određen obrazac sigurno postoji, samo je potrebno da ga shvatite, a onda i da delate u skladu sa tim. Nikad nemojte kazniti dete zbog agresivnost ponašanja i onda završiti priču. Posle toga ima još mnogo „posla“ u vidu razumevanja, strpljenja, razgovora, objašnjavanja…

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor