Razmišljate li o usvajanju deteta?

Usvajanje deteta je kod nas još uvek tabu tema.  Međutim, poslednjih godina, na sreću, mnogo manja nego pre. Još uvek se u pojedinim delovima naše zemlje može prilepiti ona čuvena etiketa: „Jao, ono je usvojeno dete…“ Šta god to značilo! Usvajanje dece je pre svega, plemenit čin i interes deteta bi uvek trebao biti na prvom mestu.

Parovi koji žele da usvoje dete najčešće nisu mogli da se ostvare kao biološki roditelji. Nakon dugotrajnih prirodnih pokušaja, a zatim brojnih pretraga i pokušaja veštačke oplodnje, oni se odlučuju za proces usvojenja. Isto tako, neki od parova već imaju jedno ili više dece, te se  zbog nekih drugih životnih okolnosti, odlučuju za usvojenje.

Deca koja su data na usvojenje su obično zdrava romska deca, ali je i veliki broj sa određenim zdravstvenim problemima, hendikepom, zaostajanjem u razvoju. Ona su živela u nefunkcionalnim porodicama, gde su jedan ili oba roditelja bila izloženi alkoholizmu, narkomaniji ili su zbog teških životnih okolnosti postali neadekvatni za normalan razvoj deteta. Takođe, postoji određeni broj dece koji je bio zanemarivan i zlostavljan, te im je potrebno i te kako mnogo pažnje, strpljenja i podrške od strane zaposlenih u instituciji, kao i od mogućih usvojitelja.

Razna pitanja se motaju u glavi budućih roditelja… Boje se promene načina života, pitaju se da li su dorasli svim preprekama koje roditeljstvo nosi. Često sumnjaju u sebe, te na početku imaju ogromnu tremu i nisu opušteni i spontani. A deci koja čekaju svog staratelja je upravo to potrebno. Pitaju se da li će se dete dobro uklopiti u novu porodicu, da li će ih prihvatiti i koliko će trajati čitav proces adaptacije. Neka deca odmah prihvate novu sredinu, dok je nekoj potrebno malo više vremena, jer iza sebe nose različita traumatična iskustva. Ukoliko već imate jedno dete, možete se pitati da li ćete usvojeno dete voleti podjednako kao svoje biološko.

Pratite dečije potrebe. Ono može biti izuzetno stidljivo i povučeno. Zbog toga ga nemojte opterećivati preteranom pažnjom, brigom ili fizičkim kontaktom. Budite spontani i dajte detetu vremena da se privikne na nove životne okolnosti. Igrajte se sa njim, pričajte, družite se… Pre svega, budite strpljivi. I Vama kao roditeljima, i njemu kao usvojenom detetu potrebno je malo vremena da se privikne. Poštujte to. Ono će se vremenom navići i najzad steći osećaj sigurnosti koji mu je toliko dugo bio potreban.

Ukoliko već imate svoju biološku decu, potrudite se da budete jednaki prema svima. Način vaspitanja i pokazivanje ljubavi i nežnosti treba biti ravnomerno. U suprotnom, usvojeno dete će se osećati kao da nije dobrodošlo, dok biološko dete može osećati veliku dozu ljubomore.  Pomozite im da se upoznaju, pripremite ih na predstojeće promene, nemojte ih porediti, već ih vaspitavajte u skladu sa njihovim uzrastom, temperamentom i karakterom. Pre nego što se odlučite da ćete usvojiti dete, informišiti se o svemu i stručno lice pitajte sve ono što Vas zanima. Ukoliko postupate kako treba, vremenom će sve doći na svoje mesto.

Kada se dete usvoji, mnogi parovi prolaze kroz slična razmišljanja: da li i kada reći detetu da je usvojeno (pod uslovom da je dete još uvek malo i ne seća se). U skladu sa uzrastom, deci treba reći istinu, jer može veoma burno reagovati kada shvati da su staratelji, to jest, roditelji ćutali o ovako važnoj temi. Tada može osetiti zbunjenost, razočaranost, bes, izneverenost… Ukoliko ne znate na koji način da razgovarate, bilo bi dobro da se obratite Centru za socijalni rad. Njihovi stručnjaci imaju velika iskustva i praksu, te Vam mogu pružiti i te kako značajne savete.

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Jedan komentar na temu “Razmišljate li o usvajanju deteta?

  1. Poštovani,
    Pozdravljam Vaš članak o usvajanju i smatram da svako pisanje o usvajanju doprinosi njegovoj demistifikaciji. Majka sam usvojenog deteta te stoga imam potrebu da ukažem na nekoliko mesta u Vašem članku koji ne odgovaraju stvarnosti.
    Prvo, deca koja se usvajaju nisu „obično zdrava romska deca“. Tačno je da podaci koje iznosi nadležno ministarstvo govore u prilog tome da je u porastu procenat romske dece koja dobijaju podobnost za usvojenje i bivaju usvojena u našoj zemlji ili u inostranstvu, ali postoji i značajan procenat dece srpske i drugih nacionalnosti koji dobijaju podobnost za usvojenje. Tako da postoji nada i velika verovatnoća da par koji želi da usvoji dete svoje nacionalnosti u tome uspe. Ovo govorim iz iskustva jer sam upoznala mnogo usvojiteljskih porodica (koji pored ostalog pišu o svojim iskustvima na forumu Kutak i na blogu o usvajanju). Radi se o preko 40 parova koji su usvojili decu u prethodnih 5-10 godina i većina dece su iste nacionalnosti kao i usvojitelji. Ali, to mnogim parovima koji se odlučuju na usvajanje i nije najvažnije.
    Drugo, deca usvajanjem dobijaju nove roditelje, a na staratelje. Do momenta usvajanja, staratelj deteta čiji su roditelji lišeni roditeljskog prava jeste Republika Srbija, tj. ovlašćeni socijalni radnik, pedagog ili psiholog, a dete je smešteno u ustanovu za brigu o deci bez roditeljskog staranja ili u hraniteljsku porodicu. Zakon o nama govori kao o usvojiteljima do momenta konačnog usvajanja. Od tog momenta mi postajemo roditelji usvojenog deteta, koji su upisani i u sve isprave države, tj. izvod iz matične knjige rodjenih deteta i sl.
    Treće, pored slučajeva koje ste naveli, postoje i slučajevi da se biološki roditelji po rođenju deteta odriču roditeljskog prava zbog okolnosti u kojima žive, tako da nisu sva deca zlostavljana, niti su sva deca koja se usvajaju – deca prostitutki, narkomana i sl, već su neka i deca iz brakova siromašnih roditelja koji već imaju 4 i veše dece i koji su bili spremni da donesu odgovornu odluku da dete koje se rađa dobije bolje uslove za život i razvoj.
    Četvrto, mi koji smo usvojili decu ne osećamo da smo humanitarni niti da smo plemeniti zbog usvajanja dece. Odnosno, plemeniti smo isto onoliko koliko su plemeniti i ostali parovi koji se opredele za biološko roditeljstvo. Usvajanje je ostvarenje naše želje i potrebe da postanemo roditelji. Usvajanje je drugačiji način da nastane porodica i o tome je jedna o majki pisala u članku na linku:
    https://usvajanje.wordpress.com/2017/05/15/nisam-plemenita-zbog-usvajanja/

    Mislim da ste lepo opisali nedoumice parova koji se pripremaju za usvojenje deteta i dali više korisnih saveta kako postupati kada dete dođe u porodicu. Hvala Vam na tome.
    Sve najbolje i ako želite, možete ovde preneti i članke sa našeg bloga o usvajanju na kome imamo dosta članaka iz ugla roditelja koji su usvojili decu, iz ugla odrasle usvojene dece, iz ugla hranitelja i iz ugla biološke majke koja je dala dete na usvojenje.
    Mnogo pozdrava!
    https://usvajanje.wordpress.com/

Ostavite odgovor na Marija Odustani od odgovora