Kao mala sam bila izuzetno tvrdoglava. Mnoge stvari sam želela da radim drugačije od drugih. Želela sam da budem samostalna. Mislila sam da sam najpametnije dete na svetu i nije mi bilo jasno zašto mi roditelji nisu dozvoljavali određene stvari.
U pubertetu sam postavljala „filozofska“ pitanja. Uvek sam imala šta „pametno“ da kažem. Kad me roditelji nisu negde pustili, manipulisala sam. Pitala sam ih: „Zar vi stvarno nemate poverenja u mene? Zar mislite da ću napraviti neku glupost? Znam šta mi pričate celog života, poštovaću to…“ Izgovori su mi bili različiti. Ali, oni su bili uporni i dosledni i veoma sam im zahvalna na tome!
Kada bi se neko posvađao, ja sam morala da se umešam i navedem sve pozitivno. Rekla sam: „Ma hajde, vi se volite! Nije lepo da se svađate.“ Mamu sam često opominjala kako mnogo radi i sprema po kući. Želela sam da se i ona pridruži našim razgovorima i igri. Išla sam za njom i postavljala dečija smešna pitanja. Ona je često odgovarala: „Videćeš kad budeš imala svoju decu.“
Sada sam i ja postala mama. Sada se i ja brinem za sve moguće i nemoguće. Sada i ja u svakoj igri vidim moguće opasnosti, umesto da se opustim i uživam. Sada i ja konstantno spremam i radim. Sada i ja imam tvrdoglavo dete koje radi sve po svom i želi da naglasi svoju posebnu i drugačiju ličnost. I uspeva u tome.
Zanimljivo je kako se osoba promeni kada postane majka. U svemu vidi opasnost, kako bi je presrela i reagovala na vreme. Svoje dete voli najviše na svetu. Plače u sebi kada je dete tužno i kada ga pogodi neka nepravda. Ne može da se opusti. Sve želi da uradi savršeno, bez najmanje greške.
Očevi su drugačiji. Znaju da uživaju i da se opuste. Znaju da se posvete igri i ponovo prisete svog detinjstva. Igraju se sa svojom decom, onako kako majka nikad ne uspeva. I sve te veštine ih čine tako posebnim i dobrim roditeljem.
Razmislite, da li svoju ulogu roditelja shvatate preozbiljno? Naravno da trebamo čuvati svoju decu u svakoj sekundi, ali nije na odmet malo opuštanja. Deca veoma lako prepoznaju da ste u grču. A oni žele Vas, onakve kakvi zaista jeste.
Žele Vašu nepodeljenu pažnju. Žele Vaš osmeh i radost. Žele Vaše priče, bajke i duhovite razgovore. Žele ono detinjasto u Vama. Pričinite im to zadovoljstvo. Iako je roditeljstvo zahtevan i težak posao, mnogo toga zavisi od Vašeg doživljaja. Ne mora sve biti tako teško i strašno.
Ukoliko uspete da poslušate ovaj savet barem pola sata tokom dana, primetićete ogromne promene. Više ćete uživati u porodičnim trenucima. Nećete se toliko nervirati zbog sitnica. Shvatićete koliko su Vam deca divna pre nego što zatvore svoje slatke okice i odu na spavanje.
Igračke koje preskačete Vas više neće izluđivati do te mere. Moći ćete da odložite pranje sudova ili širenje veša. Moći ćete da legnete u travu i gledate zvezde, isto kao kad ste bili dete.
„Videćeš kad budeš imala svoju decu“ je zaista tačno. Ali, što više budete uživali u ulozi roditelja, deca će Vam biti srećnija i zadovoljnija.
O. B.
diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut